|
|
Klik gore za detalje...Click above for details
O NAŠIM AUTORIMA 2010-2011...ABOUT OUR AUTHORS 2010-2011
20.12.2011. - Poezija gl. i odg. urednika DIOGEN pro kultura magazina, Sabahudina Hadžialića na rumunjskom jeziku...Поезија гл. и одг. уредника Диоген про култура магазина Сабахудина Хаджиалића на румуњском језику..Poetry of Editor in chief of DIOGEN pro culture magazine in Romanian language
|
|
Književne novine, Beograd, decembar 2011.
19.12.2011...Nihad Mešić River, naš autor
|
|
|
|
PJESNIČKA NOVA GODINA, Beograd, Srbija...RESTORAN "STENKA"...Fotografije: Ljiljana Crnić
16.12.2011.
Učestvovali su i naši autori: Barbara Barčun (Hrvatska), Majo Danilović (Srbija), Aron Baretić (Hrvatska), Mirjana Marinković (Srbija), Ljiljana Crnić (Srbija), Mirjana Bulatović (Srbija), Ljubica Vukov Davčik (Srbija), Jovan Mihajlo (Srbija) i Nihad Mešić River (Bosna i Hercegovina).
16.12.2011.
Učestvovali su i naši autori: Barbara Barčun (Hrvatska), Majo Danilović (Srbija), Aron Baretić (Hrvatska), Mirjana Marinković (Srbija), Ljiljana Crnić (Srbija), Mirjana Bulatović (Srbija), Ljubica Vukov Davčik (Srbija), Jovan Mihajlo (Srbija) i Nihad Mešić River (Bosna i Hercegovina).
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
06.12.2011...O autoru DIOGEN pro kultura magazina, Maji Daniloviću u dnevnom listu "POLITIKA", Beograd, Srbija...About author of DIOGEN pro culture magazine, Majo Danilovic, in daily "POLITIKA", Belgrade, Serbia
06.12.2011. - Aforizmi Autora DIOGEN pro art magazina Hannelore Greinecker-Morocutti iz Austrije objavljeni u knjizi u Poljskoj...Aphorisms of associate of author of DIOGEN pro art magazine and associate of MaxMinus magazine, Hannelore Greinecker-Morocutti from Austria has been published in book in Poland
|
Autoren: Jörn Barke, Horst A. Bruder, Alexander Eilers, Kamiab Falaki, Michaela Frech,Burckhard Garbe, Lisa Goedert, Hannelore Greinecker-Morocutti, Tobias Grüterich, Johan Hofbauer, Vera Janca, Lars Jongeblod, Rudolf Kamp, Karin Klug, Harald Kriegler, Jochem Küppers, Dietrich Lade, Sven Lenhardt, Wolfgang Malischewski, Barbara Ming, Wolfgang Mocker, Emanuel Ockham, Johann Peter, Astrid Probst, Frank Rawel, Corinna Reinke, Harald Schmid, Stefan Schütz, Holger Uwe Seitz, Johannes Strehlke, Hans-Joachim Uthke, Claire Walka
Anna Małgorzewicz (red.): Goniąc myśli. Współczesne aforyzmy niemieckie. Wrocław: Oficyna Wydawnicza ATUT – Wrocławskie Wydawnictwo Oświatowe, 2011. ISBN 978-83-7432-748-0. 
|
28.11.2011.
Nova knjiga poezije “IZA OKLOPA”, Nihada Mešića Rivera,
autora DIOGEN pro kultura magazina
Krajem novembra/studenog je, od strane Izdavačke kuće DHIRA iz Švajcarske objavljena knjiga poezije bosanskohercegovačkog pjesnika Nihada Mešića Rivera iz Tuzle. Književne osvrte na knjigu su uradili književnik (urednik izdanja) Sabahudin Hadžialić iz Sarajeva, BiH i Jasmina Vasić, profesor književnosti iz Milwaukee, SAD.
Predstavljanje knjige će biti upriličeno u Tuzli, Gradačcu i Travniku tokom decembra/prosinca mjeseca 2011.
Nihad Mešić River će u nedjelju, 04.12.2011.g. u 12:00 sati u Sarajevu uručiti 30 primjeraka najnovije knjige poezije” IZA OKLOPA” za NVO Altruista SVJETLO iz Sarajeva, kao i 30 primjeraka III izdanja knjige poezije i proze “DOVOLJNO LUD” . Urednik izdanja, književnik Sabahudin Hadžialić će tom prilikom također uručiti i jedan broj svojih najnovijih knjiga poezije i proze navedenom udruženju a sa ciljem obilježavanja I (prve) godine realizacije uspješno realiziranog projekta KNJIŽEVNIK u GOSTIMA tokom kojeg su gosti Sarajeva bili autori iz BiH, Hrvatske, Srbije i Švajcarske:
http://diogen.weebly.com/knji381evnik-u-gostimaguest-writer.html
Predstavljanje knjige će biti upriličeno u Tuzli, Gradačcu i Travniku tokom decembra/prosinca mjeseca 2011.
Nihad Mešić River će u nedjelju, 04.12.2011.g. u 12:00 sati u Sarajevu uručiti 30 primjeraka najnovije knjige poezije” IZA OKLOPA” za NVO Altruista SVJETLO iz Sarajeva, kao i 30 primjeraka III izdanja knjige poezije i proze “DOVOLJNO LUD” . Urednik izdanja, književnik Sabahudin Hadžialić će tom prilikom također uručiti i jedan broj svojih najnovijih knjiga poezije i proze navedenom udruženju a sa ciljem obilježavanja I (prve) godine realizacije uspješno realiziranog projekta KNJIŽEVNIK u GOSTIMA tokom kojeg su gosti Sarajeva bili autori iz BiH, Hrvatske, Srbije i Švajcarske:
http://diogen.weebly.com/knji381evnik-u-gostimaguest-writer.html
DIOGEN pro kultura magazin vam donosi samo dio atmosfere sa predstavljanja dvije nove knjige poezije našeg autora Maje Danilovića iz Beograda, Srbija dana 25.11.2011.g. u Kući Đure Jakšića (ispunjenoj do posljednjeg mjesta) u Beogradu.
Fotografije: Majo Danilović & Andrej Glišić & Ljiljana Crnić
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
25.11.2011. Poezija gl. i odg. urednika DIOGEN pro kultura magazina na engleskom jeziku na Kosovu, u SAD-u i
Velikoj Britaniji
Poetry of Editor in chief of DIOGEN pro culture magazine in English language on Kosovo, in USA and Great Britain
|
|
Naš autor Marija Fekete Sullivan, Sarajevo, Bosna i Hercegovina...IZLOŽBA /EXHIBITION
Sarajevo, Klub "Izvor" u srcu Sarajeva (Štrosmajerova ulica)
19.11.2011.
|
|
Paulete Mayers i Marija Fekete Sullivan
|
|
|
|
Sabahudin Hadžialić i Marija Fekete Sullivan
|
BHT1 - 22.11.2011. 18:30 |
|
|
|
|
BHT 1 (BOSANSKOHERCEGOVAČKA TELEVIZIJA)
|
|
|
|
|
Snježana Mulić i Sabahudin Hadžialić
|
|
|
|
Dobro dosli u srce Sarajeva...Klub "Izvor", Štrosmajerova ulica br.6. u subotu, 19.11.2011.g. sa početkom u 18:00 sati...Autor DIOGEN pro kultura magazina, Marija Fekete-Sullivan je pokrenula Style Writes Now kako bi plasirala književnost regiona na mapu svijeta, pri tome se koristeći prednostima internetskog izdavaštva.
Style Writes Now, je izdavački projekat na engleskom jeziku. Style Writes Now je objavio 29 internetskih knjiga tokom godinu dana otkako postoji i naslovnice tih knjiga će biti izložene na izložbi 'My Wall'. Veza između literarne i drugih umjetnosti: slikarstva, fotografije, dizajna, porasla je u doba sveprisutnog Interneta. Lijepe i originalne ilustracije koje su našle svoje mjesto, u sastavu projekta Style Writes Now obezbijedili su umjetnici iz raznih krajeva svijeta. Među njima su (abecednim redom): Camiella Warringa, Maha Fouad, Rebecca Teclemariam Mesbah, Rose Macleod, i Sanela Husic-Musabašić. Pisci čija se imena nalaze na izloženim naslovnicama internetskih knjige su: Anto Zirdum, Atif Kujundžić, Dušan Gojkov, Marija Fekete-Sullivan, Mirsad Bećirbašić, Nura Bazdulj-Hubijar, Željko Ivanković, Sabahudin Hadžialić i Snježana Mulić. |
|
Autori DIOGEN pro kultura magazina: Samira Begman, Elvis Huremović i Sanja R. Petrović
II SATIRIČNA POZORNICA / II САТИРИЧНА ПОЗОРНИЦА / II SATIRIC STAGE
DOBITNICI/WINNERS FOR 2011
MaxMinus magazina
|
|
http://maxminus.weebly.com/ii-satiricna-pozornica-maxminus.html
Nihad Mešić River, naš autor...
In memoriam Samir Tahirović (1971.-2011.)
U subotu, 29.10.2011.g., umro je saradnik i autor DIOGEN pro kultura magazina, kao i MaxMinus magazina, pjesnik i majstor kratke priče, Samir Tahirović iz Donjeg Vakufa, Bosna i Hercegovina. Objavio je dvije knjige poezije „Promjene“ (2000) i „Kuća na četiri vode“ (2006), i zbirku priča i zapisa „Bilo jednom...“ (2009). Uvršten je u Antologiji savremene bošnjačke pripovjetke, u izdanju Kulturnog centra Bošnjaka u Makedoniji (Skopje, 2010.), a i u Antologiju svjetske poezije ( Iran, 2011.). Bio je redovan saradnik časopisa za kulturu, nauku i obrazovanje MOST (Mostar, BiH - 2000.-2008.).Također su njegove pjesme uvrštene u Svjetsku antologiju pjesama o miru, Vol.3., koja uskoro izlazi iz štampe. Radio je kao novinar Radia Donji Vakuf dugi niz godina, a smrt ga je zatekla na mjestu voditelja Gradske biblioteke Donji Vakuf.
30.10.2011. Nove knjige naših autora...Andrej Glišić, Pančevo & Beograd, Srbija, 2011.
30.10.2011. Nove knjige naših autora...Sanja R. Petrović, Novi Sad, Srbija, 2011.
30.10.2011. Nove knjige naših autora...Ljiljana Crnić, Beograd, Srbija, 2011.
30.10.2011. Nove knjige gl. i odg. urednika...Italija, Švicarska BiH...2011.
|
|
30.10.2011. Nova knjiga Zamjenice gl. i odg. urednika...Switzerland...2011.
30.10.2011. Radomir Smiljanić o Zlatku Martinku i Ljiljani Crnić, našoj autorici....
27.10.2011.
Zamjenica gl. i odg. urednika DIOGEN pro kultura magazina, Samira Begman i gl. i odg. urednik, Sabahudin Hadžialić u Makedoniji 21.10. - 23.10.2011.
.XV Međunarodni festival poezije "DITËT E NAIMIT" 20.10.-23.10.2011, Tetovo, Makedonija/
XV International poetry festival "DITËT E NAIMIT" 20.10-23.10.2011, Tetovo, Macedonia /FESTIVALI NDËRKOMBËTAR "DITËT E NAIMIT" I POESIE - EDICIONI XV 20.10-23.10.2011 , TETOVË, Maqedoni... LINK towards ANTHOLOGY BOOK, POSTER, INFO, MOVIE: http://diogen.weebly.com/xiv-edition-of-the-international-poetry-festival-diteumlt-e-naimit-1410-17102010.html Sabahudin Hadžialić, Samira Begman i Ambasador BiH u Makedoniji, Njegova ekselencija, gosp. Milan Balaban u Tetovu, Makedonija, 23.10.2011.
|
Sarajevo, Bosna i Hercegovina...Baščaršija (Sebilj)
|
|
|
|
|
25.10.2011.
Gl. i odg. urednik DIOGEN pro kultura magazina, književnik Sabahudin Hadžialić na svečanoj inauguraciji prijema u Udruženje književnika Srbije
14.10.2011.
|
U petak, 14.10.2011.g. u 11:00 sati, u Udruženju književnika Srbije u Beogradu je upriličeno svečano uručenje članske karte Udruženja književnika Srbije, književniku Sabahudinu Hadžialiću iz Sarajeva. Gl. i odg. uredniku DIOGEN pro kultura magazina i MaxMinus magazina, člansku kartu je uručila sekretar UKS-a, književnica Mirjana Bulatović.
Tom prilikom, izrazivši iskrenu zahvalnost za prijem u jedno od najstarijih udruženja pisaca sa prostora Balkana, Sabahudin Hadžialić je uručio poklon CD MaxMinus magazine (koji sadrži 10.000 stranica svih do sada objavljenih brojeva časopisa) i CD DIOGEN pro kultura magazin sa blizu 8.000 stranica sva tri izdanja DIOGEN-a: DIOGEN pro art, DIOGEN pro kultura i DIOGEN pro youth. Miljurko Vukadinović, bivši sekretar UKS-a i Mirjana Bulatović su se zahvalili na poklonu naglasivši da očekuju nastavak dosadašnje uspješne saradnje sa našim magazinima. U susretu sa operativnim urednikom KNJIŽEVNIH NOVINA iz Beograda, Branislavom Veljkovićem, Hadžialić je razmijenio knjige i CD-e uz izraženu želju za uspostavom i uobličavanjem odgovarajuće saradnje dva časopisa. Branislav Veljković je najavio predstavljanje DIOGEN pro kultura magazina i MaxMinus magazina u jednom od narednih brojeva KNJIŽEVNIH NOVINA, dok je naš urednik najavio predstavljanje KNJIŽEVNIH NOVINA u sarajevskim časopisima. Naš urednik se susreo i sa Ivanom Lazarevićem, Generalnim sekretarom Sprskog bibliofilskog društva gdje je, uz uručenje navedenih CD-eova, dogovorena saradnja naših magazina sa ovim Društvom. U 12:00 sati, u svečanoj, velikoj sali Udruženja književnika Srbije je održan VELIKI ČITALAČKI ČAS, odnosno predstavljanje književnih reminiscencija novoprimljenih članova Udruženja književnika Srbije. Predstavljeni su: Miroslav Kusmuk, Vasiljka Marić, dr Mila Medigović Stefanović, Slobodanka Mitrović, Dobrana Miljanić, Danica Nikolić Nikolić, Sandra Ristić Stojanović i Sabahudin Hadžialić. Uvodnu riječ je vodio Miljurko Vukadinović, dok je Mirjana Bulatović pročitala i pozdravno pismo jednog od članova Komisije za prijem novih književnika u Udruženje, književnika Ljubomira Ćorilića iz Loznice, koji je zaželio dobrodošlicu novoprimljenim kolegama.
|
09.10.2011.
Čestitamo našem autoru Nihadu Mešiću Riveru (saradniku i MaxMinus magazina),
pjesniku iz Tuzle, Bosna i Hercegovina; književniku Rajku Glibi iz Splita (saradniku MaxMinus magazina), Hrvatska i književniku Željku Ivankoviću iz Sarajeva, Bosna i Hercegovina...na nagradama sa
Poetskog konkursa u Travniku, Bosna i Hercegovina
klik na fotku za više informacija
24.9.2011.
Čestitamo našoj autorici, članu redakcije DIOGEN pro kultura magazina
Tatjani Debeljački, književnici iz Užica, Srbija -
na priznanju sa Poetskog konkursa u Briselu, Belgija
4.9.2011.
Čestitamo našem autoru Fahrudinu Shehuu, književniku iz Prištine, Kosovo -
na objavi knjige u Portugalu, 2011.g.
Čestitamo našem autoru Mustafi Smajloviću, književniku iz Sarajeva na nagradi Fondacije za izdavaštvo 2010.g. uz predstavljanje knjige ČOVJEK SA RIBLJIM OČIMA
u magazinu Slobodna Bosna, 02.9.2011.g.
Čestitamo nasem autoru LIDIJI PAVLOVIĆ GRGIĆ, mostarskoj pjesnikinji, nagradu FRA GRGO MARTIĆ za najbolju zbirku proze, njen prvijenac - za 2011.g.
Također čestitamo i ostalim nagrađenim. Za nas su DIOGEN-i, ipak, na prvom mjestu!
USKORO DVIJE NOVE KNJIGE POEZIJE NAŠEG AUTORA MAJE DANILOVIĆA IZ BEOGRADA
jesen 2011.g.
OD GLAGOLA BITI - o životu i koječemu:
|
VOLI ME PJESNIČE - kao u pjesmi, kao u snu...:
|
Naš autor Barbara Bračun uskoro otvara izložbu umjetničkih fotografija na slikarskom platnu u Zagrebu. Uz iskrene čestitke donosimo vam link i najavu.
Naš autor Majo Danilović nagrađen na Konkursu 2011.g...uz komentar redakcije: "Iskrene čestitke Maji Daniloviću i zamjerka organizatoru što je uz Srbiju i Hrvatsku, naveo Republiku Srpsku, bez navođenja Bosne i Hercegovine. Naime, Republika Srpska je entitet, dio države Bosne i Hercegovine. Kada Republika Srpska bude samostalna država tada se može ovako navoditi, a do tada na njenom prostoru vrijedi BH pasoš, BH tablice, a i granična služba je BH."
BH književnici u Crnoj Gori, 25.6.2011.
Sabahudin Hadžialić i Ratko Orozović na 25. Danima humora i satire, Pljevlja, 25.6.2011.
INTERMEZZO.BA prenosi:
 |
 |
 |
 |
Naš autor Nihad Mešić River u Beogradu, u društvu i drugih naših autora (Mirjana Marinković, Majo Danilović i Ljiljana Crnić) 17.6.2011.
 |
   |
 |
  |
DNEVNIK, Novi Sad, Srbija - broj od 17.6.2011...autorica DIOGEN pro kultura magazina,
Sanja R. Petrovic i član redakcije MaxMinus magazina
PREDSTAVLJANJE KNJIGE "NIKOM NEĆU REĆI TKO SI",
autorice DIOGEN pro kultura magazina
Ljiljane Crnić
Galerija Libero Markoni
Radoslava Grujića 3, (zgrada NU Božidar Adžija)
25.5.2011.g. sa početkom u 19:00 sati/časova
Beograd, Srbija
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Prevod na francuski jezik pjesme TKALJA, Samire Begman...Blog Tomislava Dretara, 12.5.2011.
|
Intervju sa Majom Danilovićem za knjigu DVADESET BEOGRADSKIH SVESTRANIH UMETNIKA -
Svetlana Cica Biga....11.5.2011.
U procesu neprestanog istraživanja, traganja za boljim i lepšim, dizajn bi, ako nije manipulativan, trebalo da je krajnje progresivan. Dosta je toga što sam čovek na sebi mora da menja i poboljšava, neminovno učeći i na sopstvenim promašajima i greškama, nastojeći da se u nekim aspektima redizajnira, ponekad usuđujući se i na inovativno.
Stil podrazumeva ne samo formu i način na koji je nešto oblikovano, nego i manir činjenja i akcije, način na koji se živi i kojim se izražava sopstvena pojavnost. Stil je i odraz karaktera, način na koji se to nešto primenjuje ili nosi, kao i suma razloga zašto se to čini. Upravo iz razloga svrhe takvog činjenja, zavisi da li će naša odeća, ili način našeg ponašanja, principom interakcije, izazvati kod nas neke pozitivne konotacije a time i vrstu reakcije. Živeti sa više ili manje stila. Moja sestra i slični njoj, makar bila i sama, neće sesti za sto ni sa najednostavnijom rustičnom večerom, ako aranžman stola i muzika nisu u potrebnoj sintoniji i sa svim popratnim elementima koji ukupni ugođaj moraju načiniti rustičnim. Naravno da su način odevanja, stanovanja i življenja uopšte, u velikoj meri, određeni i našim okruženjem, sistemski uređenim, političkim, ideološkim i vrednosnim uticajima. Kao maturant, negde u provinciji sedamdesetih godina, zagovarah opciju šivenja bluza i pantalona za sve slavljenike maturske zabave, od tada poznatog radničkog kepera. Razumljivo je što u tom vremenu pojave prvih liberalnih razbijanja odredjenih boljševičkih okova, jedna učmala sredina nije prihvatila takvu ideju, strahujući od uravnilovke, te večite, za sada utopijske misli o jednakosti ljudi. Moj potez, iako delom aforistički izideologiziran maoizmom, i ko zna čime još, nije prošao kod sinova novog establišmenta, dok su ga zdušno podržali potomci tadašnje, uslovno rečeno, aristokratije. Makar i ne bili svesni činjenice, da, ako su drugi oko nas obučeni različito, ili je ta razlika samo u nijansama nekog preovlađujućeg stila, sam kolorit i linija koja je slobodna u prostoru, podstiču u našem mozgu lučenje nekih enzima boljeg raspoloženja. Rekao bih nešto kao efekat dobre čokolade ili nikotina.
U dizajnu su dobre stvari i rešenja ona koja su trenutna, koja neće postati “legendarna” i koja nisu “odveć spektakularna”. Ali, da bi se došlo do takvih, jednostavnih, praktičnih i prihvatljivih rešenja, neophodne su opcije koje pomeraju granice, koje “prerano kukuriču”. I u dizajnu ima manipulacije, nametanja rešenja, usmeravanja stvari u pravcu zadovoljenja potreba dežurne politike i ekonomije, povlađivanja “sniženim idealima”. Thomas Watson reče: dobar dizajn = dobar posao. Probleme u dizajnu lakše rešavam ukoliko su jasno definisani ciljevi, mada i zadatak definisanja ciljeva u oblasti koja mi je manje više strana, pretstavlja ugodan izazov, i pored većeg utroška energije i vremena. Kada su ciljevi prozračni, gotovo kao neka vrsta izdefinisanog projektnog zadatka, onda se kod mene proces primenjenog i kreativnog može odvijati istovremeno. Dobro dizajniran proizvodi ili ideje moraju imati estetsku komponentu senzibilnosti, pored onih, od pragmatičnosti, funkcionalnosti, jednostavanosti, jednostavne manipulativnosti, do boljitka subjektu. Neko lepo reče: „Ljudi nisu nespremni prihvatiti bolje, ali su sumnjičavi prema onome što je nepoznato”
Čovek uvek teži da svoju ideju ovaploti, da je materijalizuje, zbog sebe samog, a u krajnjoj instanci zbog drugih. Kada sam nečim zaokupljen, to me nosi sve dok iz sebe ne izbacim produkt sa kojim sam lično zadovoljan, bilo da je on naručen ili ga razvijam, kao još samo jednu svoju fikciju. Često se vodim istom idejom neki duži period i apliciram je u različitim formama, modifikujući je, sve do onog momenta dok ne osetim da je dala dosta od sebe i da više nije konzumna. Ne čekajući pritom da joj istekne rok trajnosti, ona biva ponekad potisnuta nekom drugom, za koju verujem da je prava, da je bolja. Volim tu adrenalinsku borbu, ona me tera da ovaplotim misao dotle, da često istu kontinuirano maltretiram satima i danima. Lično, bilo u dizajnu, bilo u poeziji, uvek se rukovodim time da dam nešto svoje, osobeno. Možda to nisu doprinosi koji se graniče sa revolucionarnim pomacima, ali uvek su nešto moje, originalno. Nemam trendovsko razmišljanje, osim onog što je uticaj vremena i prostora u kojem bitišem. Ne idem prečesto ni u retro, izuzimajuci činjenicu da je u mene najviše utkan duh nekog vremena sedamdesetih-osamdesetih godina, tadašnjeg vrednosnog sistema i prvih uticaja neke liberalnije forme komunikacije.
Taj dizajner u meni, uglavnom prijateljuje sa pesnikom, ponekad se i sporečkaju. Ovaj prvi pokušava pesniku zadati određene racionalnije forme, na uštrb raspevanosti i sadržaja, a opet pesnik, kao i svaki zanesenjak bi, da se u kreiranju određenih stvari rukovodi čistom imaginacijom. Tako se tu događa neka vrsta debate između emotivnog i neemotivnog. Da li bih iz neke pesme mogao izaći kao neko ko je izdušio, izgubio na specifičnoj težini vlastite elegičnosti, ili kao neko ko je napravio savršenu formu kojom je ushićen. Ako je to revolucija, onda je ona kontinuirana i nemam ništa protiv njenih povremenih ishoda. Pojednostavljujući, oba su uglavnom zajedno, u službi istog zadatka, trudeći se da da iz mene isteraju sve ono što me okupira po određenoj temi.
Sve mi se čini da se mom personalitetu desila neka vrsta podvojenosti, inklinirajući gubitku ili zamagljenju sopstvenog identiteta, s čim se grčevito i permanentno borim. Taj neželjeni proces se pothranjuje određenim krucijalnim faktima mog egzistuma – život savremenog nomada, gubljenje osećaja uže pripadnosti prostoru, vremenu, narodu, državi, politici, veri, pa na kraju i samom sebi. Makar i efemernim stvarima, sitnicama, pokušavam se suprostavljati i izboriti s tim neumitnim procesom. Tako i moja poezija, moje modeliranje, moja slova i moje linije se uključuju u funkciju tog otpora. Istovremeno sve zajedno se generiše u određenu intelektualnu i kreativnu dvojnost, koje u meni žive komplementarno, nikako harmonično, slikovito rečeno, drže se čvrsto kao u braku koji funkcioniše na principu stalnih svađa, po principu plime i oseke. Mesec pretstavlja značajan faktor u mome radu. Ono kreativno u meni uglavnom se budi, tek kada se On pojavi, tako da i stihove i dizajn modele tvorim uglavnom noću. U nekakvoj vrsti polusna, gotovo hibernacije, u meni se budi ta strana u mozgu koja mi ne da da mirujem i spavam, nego da stvaram. U svrhu toga, naučio sam sebe da pišem i crtam u mraku, prihvatajući instikte slepila. Tako se Mesec zasluženo kvalifikovao za mog najvernijeg druga.
Fundamentalni koncept kreiranja je modeliranje stvarnosti, onakvom kakvom je čovek doživljava. Stoga su linija i slovo, i filozofske kategorije, pogotovo ako se razumeju kao čovekova potreba da pomoću njih prespoji put od racionalnog do apstraktnog. Verovatno da nije slučajno moje obraćanje liniji i slovu, kao nekog, ko se u ovim sferama našao baš instiktivno. Moja slova i moje linije su krive, ponekad rogobatne, ishitrene ili uspaničene, ne toliko u strahu od gubitka onog što bih želeo da bude moj eventualni umetnički identitet, koliko potrebe za izraženom i diferenciranom individualnošću, koja biva često ugrožena, čak i od samog mene. Može biti da me moj ego previše usisava, pa ostaje nešto vrlo malo od mene. A ne bih da izmaknem sam sebi.
Rekao bih, svest je često u funkciji žudnje, a ta famozna samoća u funkciji oštrije misli. Interaktivna relacija je izraženija u odnosu forme i sadržaja, dok tradicija može, a ne mora biti, plodno tle za prečicu do inovativnog. U svakom slučaju, lično pokušavam ne vulgarizovati , ne robovati, ali i , “sve što je ljudsko nije mi strano”. |
Muze su Edipa u meni preobratile u velikog obožavaoca Žene. Kada to težište beše pomereno, sam sebi postadoh manje bitan i više se ja ne pitah mnogo, kada i kako se moje emocije angažovaše. Vođen sam ženskom lepotom, posebnošću, senzitivnošću, erotizmom. Edipa u meni su skrajnuli na marginu možda i neke moje sumnje, kompleksi i okolnosti. Definitivni gubitak mu se desio onda kada sam krenuo u potragu za Ženom i njenom Tajnom. Žena i moj odnos sa njom su baš ta uzajamna interakcija senzibiliteta, koja u meni pokreće nagon manipulacije slovima, moguće je da Ona, iz nekog prikrajka, upravlja i mojim kreativnim dizajnerskim potezom. Moja poezija je u krajnjoj instanci, prinošenje žrtve na oltar Božanskog u Ženi.
S godinama, sve sam manje sklon nekontrolisanom odlivu pozitivne energije na druge, valjda iz razloga što i meni ona počinje da manjka. Još više, ne posuđujem je rado ni prijateljima koji ne umeju da je koriste na pravilan način, ne čineći napredak na sebi i drugima. Pa mi se nekako čini da je to kao posuđivati novac nekome za kojeg unapred znaš da će ga uludo potrošiti, i da ga nikad neće moći vratiti ni sebi, ni meni, ni bilo kom trećem. Ponekad za uzvrat, emitujući čak samo svoju i tuđe negativne energije. Dugogodišnja punokrvna prijateljstva ponekad prelaze u rutinska. Lišavajući prijateljstvo one privlačne drčnosti, graničnom anarhičnosti, koja menja svet i nas same. Koja te ostavljaju bez žara, snažne emocije. Kao u braku koji opstaje zahvaljujući deci. Sve više sam sklon drugovanju sa pesnicima, isključujući pesničku birokratiju i onaj sloj posebno sujetnih, koji sujetnošću fingiraju pomanjkanje kreativnosti. Dobar deo moje braće po peru nema potrošenu ideju, a još u sebi imaju nekog zanosa, i nekog ideala. Svakako da mi takva komunikacija interaktivno puno znači, u smislu konciznijeg razvoja moje ideje, ali i opreznog prihvatanja neke nove, drugačije. Obzirom da sam ja neka vrsta “književnog adolescenta”, dragoceno mi je druženje sa pesnicima, a i sa onim koje ja zovem “profesionalnim čitaocima”; neki od njih pomogoše da isprofilišem sebe i svoje vokacije, što je rezultiralo izdavanjem i moje prve knjige. S druge strane, tu je i ta pozitivna i kontaminirajuća energija koja voli pesničke krugove. Moji pesnički prijatelji su mi emitovali tu dovoljnu kritičnu masu struje, koja je dovela do uspešne projekcije, a i svih tehničkih i logističkih popratnih detalja, neophodnih za pojavu jedne knjige u današnjim tako specifičnim uslovima. Što se tiče bežanja od samoće, rekao bih da je ponekad i samoća bolja od isprazne komunikacije, s tim da se mora znati i umeti kako bivati sam, ne pretvarajući vreme u osamu, inerciju i dosadu. Znati biti sam zahteva kvalitetnu organizaciju oslobođenog vremena i samog sebe.
Drznuo sam se, međutim, da pišem na temu ljubavi. Još uvek to činim pomalo uplašeno, valjda iz neke sveprisutne nesigurnosti, iz poljuljanosti balansa dobrog i zla, iz svega onog pogrešnog što sam u ljubav unosio i unosim. Previše ili premalo samog sebe. Nesebično ili sračunato. Površno ili fatalistički. Pokušavam da izbacim iz sebe tu vagu, koja je opterećenje, i koja ne dozvoljava da se o ljubavi peva univerzalno, a ne kao osvrt na pojedinačne sekvence. Jer, ljubav treba da bude uznesenje i da se, uz brzu moć regeneracije, uvek nanovo rađa. Zadivljen sam vašim pitanjem, ali i počastvovan, do uspijanja. Niko nije lepše i familijarnije definisao moje pisanje. Žena - ne vidim većeg izazova za bilo kog senzibilnog muškarca. Njena putenost, erotika, mističnost, antagonizam, zavodljivost, tajnovitost, ta njena suptilna manipulacija muškarcem, nisu još dokučeni. Ja tragam, a Boga molim da ne dokučim, da se utopim u toj reci, ne saznavši nikada veliku tajnu – Tajnu Žene. Moja privilegija je što mogu Ženu i Ljubav doživeti na neki sebi svojstven način, što rezultira i mojim pesmama koje makar samo delimično otkrivaju odijum ovim Vrhovnim Autoritetima. Biti u ženskom društvu, u stvarnosti i u imaginaciji, za mene je čast, zadovoljstvo i satisfakcija.
Kako sam to već negde rekao, kada u ogledalu vidim sebe, dođe mi ili da ga razbijem ili da sam sebe ošamarim. Sreća ili nesreća, pa sve manje obraćam pažnju na te izgubljene atribute. Valjda je zato moje ogledalo još čitavo i ne dižem ruku na sebe. Čovek je često bezrazložno kivan na samog sebe. Da bi se to svelo na neku razumnu meru, moralo bi se uvek više poznavati samog sebe, pravilno i harmonizovano valorizovati dobro i loše u sebi. Redukovati sujetu. Ako čovek ne može pravilno da rastumači sebe, ne može ni svoje okruženje. Tragedija je u tome, što često nismo svesni kvaliteta razložnosti, ili nam se to događa duboko post festum. Moje malo, srednje, jako ili nikako uspele ljubavi, srećom, nisu u meni indukovale sujetu, nego su je neutralisale. Zahvaljujući možda i tome, uspeo sam evoluirati do toga da smatram da je bitno ne svrstavati se, ne poistovećivati se, ne pripadati u simbiozi koja te negira, oponirati svemu ako treba i bez jasno izraženih argumenata. Onako na prvu, na instikt. Onda to iznutra pokreće proces traganja za istinom.
Ne verujem da će nekog ozbiljnijeg suočavanja sa samim sobom biti i ubuduće. Nemam ja onu količinu hrabrosti i spremnosti da to još jednom uradim. A ne osećam ni potrebu. Više bi to moglo biti neko usputno sitno šminkanje, friziranje, koje bi trebalo da stvori privid da stvari i ne stoje tako loše. Opterećen sam uspomenama, i drago mi je zbog toga. Bile one drage ili manje drage, osećam ih svojim, jedino su moje vlasništvo, jedan kroz jedan. Tražim u njima ono dobro, blisko, moje, i pridajem im konotacije boljeg i dražeg. Izvesnost proživljenog, makar i nekvalitetnog, a slaba ili nikakva izvesnost budućeg, koja bi mogla da se dogodi, a možda i ne. Tome doprinosi i moja impresija da je čovek možda svoju generalnu ideju potrošio, pre nego što je realizovao, da je odveo u falš, da ju je unakazio i stvorio od nje čudovište koje bi ga na kraju moglo i progutati. Ova impresija me nagoni da spas i utočište tražim na mikroplanu – u onome što mi niko nije mogao oduzeti ili pokvariti – ljubav i žena. Ako je ekscentrično sve što je nekonvencionalno, mislim da je toga ostalo u meni, barem još po neki trunak. Osećam da sam malo pomeren iz nekog svog idealnog centra i da moja osa ima neku eliptičnu putanju. Koja nije uvek ista i ne ide u pravilnim razmacima. Ako je ekscentrično to da se teži asimetričnosti, imam i toga. Ako je to nekakvo nemirenje sa prosečnim, ili subkulturalnim, svakako sam onda ekscentrik. Ako je to oponiranje svemu, toga mi ne nedostaje. Ako je skromnost istovremeno dobronamernost, trudim se da sam među skromnima. A eto onda onog dovoljnog Volterovog potrebnog razloga za skromnost. Ja svoju skromnost okolo ne razmećem, kao što rekoh u nekoj pesmi. Jedino, nikad mi Žene dovoljno. Ako je to alavost, ili pak greh, oprostite mi. Andrej Glišić i Majo Danilović uz DIOGEN |
 |
Ishtar's Songs: Iraqi Poetry Since the 1970s ...Iračka poezija do sedamdesetih godina prošloga vijeka/stoljeća...Izdanje 2011. Plain View Press...Jedan od recenzenata je bio i gl. i odg. urednik DIOGEN pro kultura magazina....Review was done by the side of Editor in chief of DIOGEN pro culture magazine, Sabahudin Hadzialic...2011. Plain View Press
Book Ishtar's songs in Europe you can order from: |
Dr. Ram Sharma from India is also our author...
Ishtar's Songs: Iraqi Poetry Since the 1970s ...Iračka poezija do sedamdesetih godina prošloga vijeka/stoljeća...Izdanje 2011. Plain View Press...Jedan od recenzenata je bio i gl. i odg. urednik DIOGEN pro kultura magazina....Review was done by the side of Editor in chief of DIOGEN pro culture magazine, Sabahudin Hadzialic...2011. Plain View Press
|
Recenzija
Antologije Iračke poezije
OTVORENA VRATA RAJA? Ili, pod slavolukom Ištarske kapije... Zamisli transcedentnu ljepotu koja nestaje pod udarima varvara. Zamisli vaseljenske otiske koji nestaju pod čizmama dokonih. Zamisli ovozemaljske nade koje nikada neće postati Feniksom sudbine. Prozna poetika Iračkih pjesnika je refleksija stoljetnih, milenijskih sudbina naroda svetoga tla. Žestoko nemireći se sa svojom sudbinom, poetikom proznoga stiha pokušavaju izbjeći odavno zapisane valove usmjerenja. Pojedinačni odjsaji su ovdje unutar bujice gomile koja živjeti traži. Ništa više. Ali ni manje. Iračka poezija je kao svjetlo. Polako, ali sigurno raste u vama. Baagdad, grad svjetlosti nestaje pod udarima varvara čiji osnovni cilj nije stvarati vec razaranjem anulirati, brisati čak i sjećanja. Na tlo, ali i na one koji su opstajali tu kreirajući svjetske tokove kulturne i društvene budućnosti. Domaće otuđenje je nemogućnost iskaza drugačije do poetikom. Sramežljivom na samom početku, ali, vremenom, itekako interaktivnom. Mnoštvo je pjesnika u ovoj Antologiji. Ali je i moštvo isprepletenih sudbina kreiranih od strane kako vanjskih tako i unutrašnjih uticaja. Semantika riječi ovdje je izražena hiperbolama i homonimima, ali i višeznačnom upotrebom sinomima unutar meronimije kao odnosa dvije riječi od kojih je prva dio te cjeline, a druga upravo ta cjelina. Ne želim izdvajati nikoga jer Antologije su uvijek subjektivni oblici objektivne stvarnosti. Ova, za razliku od drugih, sličnih, zaslužuje upravo to. Da niko ne bude izdvojen. Kako? Zbog čega? Jednostavno, jer kvalitet predočenog sadržaja sui generis jeste Irak sam. I njegovi pjesnici. Koji čine mozaik predstavljenih djela sa jednim i jedinim cilje-razumjeti prostor i vrijeme gdje su pjesme nastajale. I zbog čega navedoh „prozna poetika“? Ponovo, da bih dodao kvalitet više jer ove pjesme se mogu čitati uprako kao...pjesme, ali i kao...priče...života, ne samo jednog. Već mnogoznačno isprepletenog. Bezbojnost sunca sa kojim se susreću unutar Mrtvog mora tih prostora stvara sliku nekih novih, pretpostavljenih, vizija. Njima samo znanih, ali i nama predočenih. Kako drugačije odgovoriti do pjesmom na pjesmu što i ja činim upravo sada: Isprazni prostori izmanipulsane vjere protiv čovjeka bez sebe ali sa vjerom. Zbog nas! Irački pjesnici su proza duše. Ne samo svoje. Vidljivost višeslojne ritmike u pjesmama bez klasične rime čine ovu poetiku čudesno blaženom. I kao Contradictio in adiecto uz riječi „Vino Sultana“ pokazuju da smo mi, sada i ovdje, nevjernici duše. Jer, zbog čega provesti život a da niste probali vino, vino kod Sultana. Dužina pjesama je jednostavan oblik prezentacije duha. Ponaosob, svakog od pjesnika. Upravo to je i odgovor šarolikosti predstavljenog sadržaja. Od kratkih, „kroki“ pjesama do tužnih etida, sonetom omeđenoih. Sve je pred nama. Istinski toplo, iskreno, transparentno. I Ljubav je tu. Postaje pjesmom i zaluđuje sve što hode zemljom ovom uz krik „Prekrasno!“. Ljubav vodi pojedinačnu poetiku i u ovoj Antologiji. Ka zaluđenossti opštoj. Zaista, dok kolektivna nezaposlenost sudbine suštinske opstaje sve dok se sunce ponovo ne digne. Nestalo sunce. Iračko. Čak i izbrisane strofe opstaju u misslima nadanja. Radi budućnosti. I pjesme. Njeegove. Ili njene. Istovremeno, novi val moderne ulazi, bez obzira na sve objede usmjerena blokadi duha, i obasipa pjesnike tamošnje. Zar rečeno „zamisli da si dan!“ nije zaista nešto drugo, novo, inspirativno. Jeste. Itekako. I dalje, i jače, i suštinskije grade, uz poneku aforističku frazu unutar pjesama, uobličeni oblik samo njima znanog univerzuma. Dok postaju tijela koja govore svojim udovima. I krvavim željama. U zemlji koja nestaje. A opstanku teži. Bez budućnosti koja je nestala sa svih balkona, pjesnici pokušavaju svoj mir pronaći u trci sa vremenom. Ne samo svojim. Jer oni prolaze, jer postoje. A vrijeme ne prolazi. Jer ne postoji. U gradu Bagdadu koji liči na kacigu. No, kakav je kada se kaciga skine, neka vam pjesma kaže. U meni odjekuje. I Adam/Adem i Eva/Hava su dio njihovih priča. Surova, ali istinom obljepljena pjesme. Pardon, pjesme. Radi se o dva lika. Ili se varam? Dok duhovi masovnih grobnica kreiraju današnje snove. Kako se zove zemlja ovih pjesnika? Gdje je ona? U namjeri težnje? U oluji sreće? U srcu izvađenome? U buđenju iz života samog? U ideji atoma? Ne to je za male. Mali lete i zatim slete. Šta ćemos a onima koji non-stop lete?..To je upravo poezija koju iščitavamo u Antologiji koja je pred nama. Savremena u prirodi svojoj, ali itekako historijski omeđena društvenim obujmom cilja. Koji je na tim prostorima kreirao. Sve dok nije bio razoren od strane unutrašnjih slabosti vanjskih jakosti - U prevodu: Ludilom diktature koja je dokrajčena drugim ludilom- demokrature! Ovaj autor živješe jednom u zemlji takvoj. Gle vladaše najplemenitiji diktator svih vremena. Ali, ipak, bješe diktator. Ovaj autor živješe jednom u zemlji takvoj. Koju razaraše domaći varvari. Samo zbgo činjenice da ovdje žive tri plemena istog nardoa, ali uz nikad odgovoreno pitanje – KOJEG?...Kako kod njih bješe? Ne znam. Ali osjećam da su i njihove pjesme poetika bunta. Zbog sveopšte diktature duha koja vlada cijelom planetom Zemljom. Kako kod domaćih tako i stranih...varvara. A svi smo ljudi. I umrijećemo. Bez obzira bili zeleni, crveni, plavi ili žuti. Kao i bijeli. I crni. Problem je u Statui pjesnika. Odnosno, ko će na posljednjem balu, kao onomad u Bulgakovljevom romanu „Majstor i Margarita“ na pladnju donijeti posljednju glavu i reći: „Ti ne vjeruješ. U tom slučaju ti ideš u nebitisanje“. Ko će izgraditi posljednju statuu? Ko? Ne samo ljudi iz Bagdada već i iz Kirkuta, Basre se pitaju. Pjesnici, ali ljudi, iznad svega! Ovi pjesnici vjeruju u alternativu koja je pred njima. ???...Da odgovor je u njihovoj poeziji. Kada pročitate, kazaće vam se samo. Moj posao je bio samo da vam vrata otvorim. Da li sam uspio? Ako ste pročitali i ovu rečenicu, uspio sam. p.s. Da ne zaboravim i prevode koji svojom suštinom nadjačavaju pitanja koja se rađaju. Vjerujem da su prevodi samo još jedna nagradnja u razumijevanju između kultura. Ne samo USA/IRAQ ali također i kod nas, Evropljanja. Nadam se. Sabahudin Hadžialić književnik i freelance novinar Sarajevo Bosna i Hercegovina Evropa |
Review of the Ishtar's Songs: Iraqi Poetry Since the Seventies
Under the Arch of the Ishtar Gate ? Immagine a picture of tanscedent beauty that perishes under the viscious invasion of barbarians. Immagine heavenly imprints that perish under the heavy attack of senseless forces. Immagine every day hopes that will never share Phoneix's destiny to be reborn. Prose poetry of Iraqi writers is the reflection of centuries, millenia of entwined destiny of people who lived in this sacred place. Passionately refusing to blindly follow their destiny, they are trying their best to change the course of predetermined fate through fusion of poetic and prosaic elements. Individual reflections are sparks of collective yearning to live. Nothing more, nothing less. Iraqi poetry is like the sun light. Slowly, but surely warms you up. Bahgdad, the city of light, perished many times under the attacks of barbarians. Their aim is to anihilate through destrucion and erase even memories. The barbarians destroy the land; destroy the people who live and build propserous societies thus shaping cultural and social future. Destruction of one's country, alienation of its people could only be communicated through poetry. Demure at the begining, shedding shyness as the time passes to the point that it became passionately engaged. Many poets are represented in this Anthology. There are a lots of interlinked destinies shaped by internal and external influences. Semantics is conveyed through hyperbolas and homonimes, through multilayerd use of synonymes accenuated through meronymy – the first word being the part of the whole and the second being its substance. I do not want to single out a particular poem because anthologes are always subjective form of objective relaity. This anthology deserves deviation from the rule. Who stands out ? And why ? Simply put, the quintessence of this anthology is Iraq sui generis. Iraq and its poets. The poems form a mosaic with the one and only aim – to understand the place and time defined by these poems. Let me explain my reference to prose poetry. This is to once again accentuate the quality, as you can read these poems as...poems, or as prose...stories...of life, many lives. Engangled, entwined and interlocked lives. The fierce sun that schorches the lands of Iraq paints a picture of new, assumed visions. Visons that they inimately know, visions that they shared with us. These poets have a strong belief in the alternative that is ahead of them. ??? ...Yes, there is an altnative and the answer is in their poetry. Go ahead, read it and you'll understand. The only reply that resonates is through a poem: Desolate Interludes Of manipulated Faith Aganst mankind With Faith. All for our good ! Iraqi poets are soulful. They touch our inner being. Devine tones of this poetry are felt through multilayered rythm of the poems. 'The Wine of the Sultans' while being contradictio in adiecto, illustrates that we, who live in the now and here, are souls devoid of fate. Is the life worth living if you have not tasted the wine of the sultans. The length of poems is a simple form of poets' interaction with the world. Individually. This is what makes the content buzzing with diversity. From short 'croquis' poems to melanchonic etudes using the sonnet form. The beauty reveals itself. Warm, honest, transparent. And there is love. It starts with a poem, enticement and climaxes in a cry 'How wonderful!'. This Anthology celebrates love through individual poetics. The madness of all. Collective lull persists until the sun rises again. The persihed sun. The Iraqi sun. The wiped out verses survive through hope. And future. And poetry. His or hers. The new wave of modern poetry makes its entrance, regardless of spiritual constraints, and breathes through the pores of Iraqi poets. 'Who can immagine being a day!' is fresh, inspirational and profound. And they go on, unabashed, aided by aphorisms embeded in poems, forming the shape of thier own universum while becoming a disembodied and living in the country that is dissapearing while striving to survive. Deprived of future that withdrew from their horizons, the poets are trying to find peace in the race against time. Not only their time. They perish, because they are. The time does not perish. Because it is not. In the city of Bahgdad that resembles helmet. You will find your Bahgdad when you take the helmet off and hear the poem. The poem reverbratres in me. Adam/Adem and Eve/Hava are the part of their stories. Brutal and wraped in truth. A poem. Excuse me, poems. It is the story of two characters. Or am I mistaken. While the ghosts of mass graves paint today's dreams. These poets come from which country ? Where is this country ? Unintended hope ? The nucleus of happiness ? Ripped heart ? Rebirth of life ? The idea hidden in a miniscule particle ? That's reserved for petty souls. They fly for a while and then land. What about those who never land? The poetry in this anthology is the poetry created by 'all-time-high-fliers'. Modern, grounded in history, respecting the society where it grew from. Until the society was destroyed by its inner weaknesses exposed by the outer forces – to clarify – by the madness of a dictatorship which was ended by the madness of democracy ! Once upon the time this author lived in such a country. The ruler was the most gentle of all the dictators. Still a dictator. Once upon the time there was a country....The country ripped by the home grown barbarians. Three tribes of the same descent lived in the country – never to find who was the common ancestor. Is it the same in Iraq? I don't know. I feel that their poems came to life because they didn't want to take it anymore. They didn't want to bow to the dictatorship and surpress free spirit; that eats the Earth. Inside and outside...barbarians. We are all human. And mortal. No matter the colour. Who is going to build the monument to the Poet. Remember Bulgakov's novel ' The Master and Margarita' and the last ball – who is going to bring the head and say : 'You are a non-beliver. And you'll become a non-being'. Who will build the last monument? Who? People form Baghdad, Kirkut and Basra keep on asking the question. The poets and the readers alike ! These poets believe that there is an alternative. ???...The answer is in their poetry. You will understand when you read it. My job is to open the door for you. Have I suceed ? If you read this sentence, I should have. p.s. Let me pay a tribute to the translation that thranscedends the questions raised. I beleive that the translations are another laye, a bridge of understanding between our cultures. Not only between the USA and IRAQ but between the Europeans. I hope. Sabahudin Hadžialić writer and freelance journalist Sarajevo Bosnia and Herzegovina Europe |
BOSANSKOHERCEGOVAČKI AUTORI U ANTOLOGIJI PJESAMA U KANADI, februar 2011.g.
BH AUTHORS WITHIN THE ANTHOLOGY OF POETRY IN CANADA - February, 2011
04.2.2011.g. Marija Fekete Sullivan
autorica DIOGEN pro kultura magazina u Oksfordu, Velika Britanija
.
'Bilo jednom u Galeriji'
'SIRENIN SAN' U OKSFORDU
Bogata idejna trpeza u Galeriji O3
Sirenin san (The Mermaid's Dream), slikovnica Marije Fekete-Sullivan nedavno je promovirana i na engleskom jeziku u Oksfordu u Galeriji O3, u bajkovitom Zamku Oksford,
Marija Fekete-Sullivan se našla među piscima i umjetnicima iz cijelog svijeta čiji su tekstovi i umjetnički radovi ušli u postavku međunarodne izložbe u Oksfordu, u organizaciji Dana Holloway i Galerije 'eight cuts'. Izložba će trajati dva mjeseca, ovaj i naredni mjesec i bavit ce se fenomenom bajke, koji je ne samo literarni, nego i važan socijalni i kulturološki fenomen.
Bajka kao literarna forma izaziva najširi raspon osjećanja i estetskog doživljaja, od divote do grozote, a tu bit je oksfordski organizator Dan Holloway,jedan od najzanimljivijih i nagrađivanih pisaca mlađe generacije u svijetu, odlično dočarao kroz igru klikova na internetskoj izložbi Galerije 'eightcuts'.
Da ne bude zabune, nije riječ isključivo o literarnom štivu namjenjenom djeci (mada se mnogi autori obraćaju djeci), nego o raznovrsnoj i bogatoj intelektualnoj i umjetničkoj trpezi, gdje se susreću najveće suprotnosti u svijetu pisanja i oslikavanja bajki, od idealizma do mračnog fatalizma, od ljepotica do zvijeri.
Prema riječima spisateljice Anne Stormont koja je ocijenila ovu izložbu; 'Prekrasna, čarobna priča Marije Fekete-Sullivan definitivno je jedna od onih koje se mogu čitati i govoriti naglas, a namijenjena je kako djeci tako i odraslima. Bogata je simbolizmom i ima snažnu, srčanu poruku. Jezik priče je divan, kraj je odgovarajući. Prelijepo!'
I za ilustraciju koja je organizator odabrao za bajku, Stormont ima samo riječi hvale:
'Sirena koju je oslikala Helga Hornung savršeno nadopunjuje priču, odašiljajući mir i osjećanja ljubavi.'
Autorica Sireninog sna je tokom posjete Oksfordu upoznala nekolicinu najnadarenijih pisaca nove generacije Ujedinjenog Kraljevstva. Osim Dana Hollowaya posebno su je svojim nastupom impresionirali Michele Brenton, Harriet Goodchild i J.S.Watts.
'SIRENIN SAN' U OKSFORDU
Bogata idejna trpeza u Galeriji O3
Sirenin san (The Mermaid's Dream), slikovnica Marije Fekete-Sullivan nedavno je promovirana i na engleskom jeziku u Oksfordu u Galeriji O3, u bajkovitom Zamku Oksford,
Marija Fekete-Sullivan se našla među piscima i umjetnicima iz cijelog svijeta čiji su tekstovi i umjetnički radovi ušli u postavku međunarodne izložbe u Oksfordu, u organizaciji Dana Holloway i Galerije 'eight cuts'. Izložba će trajati dva mjeseca, ovaj i naredni mjesec i bavit ce se fenomenom bajke, koji je ne samo literarni, nego i važan socijalni i kulturološki fenomen.
Bajka kao literarna forma izaziva najširi raspon osjećanja i estetskog doživljaja, od divote do grozote, a tu bit je oksfordski organizator Dan Holloway,jedan od najzanimljivijih i nagrađivanih pisaca mlađe generacije u svijetu, odlično dočarao kroz igru klikova na internetskoj izložbi Galerije 'eightcuts'.
Da ne bude zabune, nije riječ isključivo o literarnom štivu namjenjenom djeci (mada se mnogi autori obraćaju djeci), nego o raznovrsnoj i bogatoj intelektualnoj i umjetničkoj trpezi, gdje se susreću najveće suprotnosti u svijetu pisanja i oslikavanja bajki, od idealizma do mračnog fatalizma, od ljepotica do zvijeri.
Prema riječima spisateljice Anne Stormont koja je ocijenila ovu izložbu; 'Prekrasna, čarobna priča Marije Fekete-Sullivan definitivno je jedna od onih koje se mogu čitati i govoriti naglas, a namijenjena je kako djeci tako i odraslima. Bogata je simbolizmom i ima snažnu, srčanu poruku. Jezik priče je divan, kraj je odgovarajući. Prelijepo!'
I za ilustraciju koja je organizator odabrao za bajku, Stormont ima samo riječi hvale:
'Sirena koju je oslikala Helga Hornung savršeno nadopunjuje priču, odašiljajući mir i osjećanja ljubavi.'
Autorica Sireninog sna je tokom posjete Oksfordu upoznala nekolicinu najnadarenijih pisaca nove generacije Ujedinjenog Kraljevstva. Osim Dana Hollowaya posebno su je svojim nastupom impresionirali Michele Brenton, Harriet Goodchild i J.S.Watts.
Zvanično Saopćenje iz Galerije Official Press release from the Gallery
|
'Bilo jednom u Galeriji' uživo
Pisci, muzičari, filmotvorci i umjetnici iz cijelog svijeta okupljeni na izložbi koja se bavi najstarijom pripovjedačkom formom, nude svoja viđenja mitova na kojima se zasnivaju nova društva digitalnog doba. ‘Bilo jednom u Galeriji’ je digitalna literarna izložba koja nudi novi način prezentiranja moderne knjige bajki i kombinira tehnologiju sa djelima nekih od najzanimljivijih pisaca i umjetnika svijeta, te baca novo svjetlo na neke stare priče. Izložba traje tokom februara (veljace) i marta (ozujka), i to je druga po redu izložba u organizaciji Galerije ‘eight cuts’ u Oksfordu. Projekt je dizajniran da pomjeri granice između literature i drugih formi umjetnosti, i da navede javnost na razmišljanje o tome šta je to zapravo literatura, a bavi se i drugim vaznim pitanjima vezanim za kulturu. Izložba je otvorena 27. januara (siječnja) u bajkovitom ambijetu u O3 Galeriji u Zamku Oksford. Tu su se našla literarna djela i umjetnički radovi iz Ujedinjenog Kraljevstva, Europe, Sjedinjenih Američkih Država, kao i muzika glasovitih umjetnika iz Oksforda, a to su: Christi Warner, Dylan Gwalia, and Kevin Jenkins. “Pripovijedanje je isprva bilo vezano za govor i za određenu zajednicu ” kaže organizator ovog programa, pisac iz Oksforda Dan Holloway. On je na čelu Galerije ‘eight cuts’, eksperimentalne literarne galerije koja se zasniva na digitalnoj izložbi i šou-programu uživo. “Bajke odražavaju našu kolektivnu podsvijest, i formiraju bazične mitove na kojima se zasnivaju zajednice ljudi. Mnogo je modernih društvenih grupa koje egzistiraju ‘online’, ali mi također postojimo u fizički i geografski određenom društvu, i stoga kombinacija ‘online’ događaja sa programom uživo, koja objedinjuje pisce, umjetnike i muzičare iz cijelog svijeta na jednom mjestu, u Oksfordu, predstavlja savršen način da se reflektuju i možda počnu graditi novi bazični mitovi za nova društva.” Online program kreira mogućnosti koje nisu dostupne u tradicionalnim antologijama ili zbirkama priča. Poput prve izložbe ‘U pustinji’ (http://eightcuts.com/eight-cuts-gallery/into-the-desert/welcome-to-the-desert/), koja je obuhvatila priče, poeziju, fotografije, umjetnost, muziku i film 19 umjetnika iz raznih krajeva svijeta, i ova virtualna izložba će voditi čitatelje kroz razne njene dijelove uz pomoć hiperlinkova. “Ljudi će moći da kliknu na sliku ili na dio teksta, i samim tim činom izbora otvorit će im se neki novi prostori, i ja ih mogu navesti da preispitaju vlastita viđenja ne samo bajki nego i literature”, objašnjava Holloway. “Mogu im omogućiti da tokom svake posjete imaju različito iskustvo. To je kao da se izgubite u šumi i pokušavate naći izlaz – baš kao u bajkama.” Bajke su naši bazični mitovi, refleksije a ne samo manifestacije naših frojdijanskih psihoseksualnih neuroza, ali i strahova i aspiracija u zajednicama u kojima živimo. Za dijasporu, ma gdje ona bila, bajke često podsjećaju na njihove korijene koji se ušunjaju u njihovo sadašnje vrijeme i prostor i vode ih u utopijski ili distopijski dom njihovih predaka. Digitalno doba nas sve više uvlači u zajednice koje nisu samo geografski rasute, nego se i stvaraju u dijaspori (ali se kasnije često, da ironija bude veća, približavaju), pa će i bajke neizbježno biti reciklirane i osvježavane kako bi formirale bazične mitove tih novih društava – onih bez fizički definirane domovine, onih čiji su društveni korijeni ukotvljeni u unutarnjim a ne izvanjskim životima njihovih članova. Čini se da je pravo vrijeme da preispitamo načine na koje bajke predočavaju naše individualne psihe našim društvenim krugovima, i pitaju; Da li smo dostigli onaj stupanj u evoluciji kolektivne društvene svijesti, kada možemo slobodno birati ulazak i izlazak iz naših društvenih zajednica, prigrlivši ili ostavljajući po strani njihove korijene? Ima li još negdje univerzalnih arhetipova? Na izložbi je zastupljen stil hiperlinkova, kuratorski stil zasnovan na izmjenjivanju slika i tekstova bez obzira odakle oni dolaze, te poziva i publiku da razmišlja o tome koliko su i sami ‘neukorijenjeni’ i da li im se na putu nađu - kada se izgube u nekoj tamnoj šumi - krušne mrvice koje će ih odvesti na sigurno. U programu uživo bili su prisutni radovi pisaca: Michele Brenton, Peter Brooks, Svetlana Grishina, Marija Fekete-Sullivan, Harriet Goodchild, Cody James, Dan Holloway i J S Watts; i radovi umjetnika: SARM, Katelan Foisy, Shannon Moran, and Sarah Snell-Pym. Više detalja na http://www.eightcuts.com Kontakt eightcutsgallery@googlemail.com za dalje informacije |
Once Upon a Time in a Gallery Live
International writers, artists, filmmakers and musicians join in a new kind of exhibition, using the oldest form of storytelling to offer a unique perspective on the foundation myths of the digital age’s new societies. Once Upon a Time in a Gallery is an online literary exhibition offering a new way of presenting a modern book of fairytales that combines technology with work from some of the world’s most exciting writers and artists to cast a fresh light on some of our oldest stories. Running through February and March, this is the second exhibition from eight cuts gallery, a project designed to blur the boundaries between literature and other art forms, and make the public think about what literature is, as well as about a series of important cultural questions. The exhibition has a live launch in the fairytale setting of the O3 Gallery, located in a turret of Oxford Castle on January 27th. The show features writing by local and international authors, artwork from the UK , Europe, and United States , and music from acclaimed Oxford-based artists Christi Warner, Dylan Gwalia, and Kevin Jenkins. “Storytelling began as something spoken and communal,” says the show’s organiser, Oxford-based writer Dan Holloway, who runs eight cuts gallery, the experimental literary gallery hosting the online exhibition and the live show. “ Fairy tales reflect our collective subconscious, and form the foundation myths for our communities. So many of our modern social groups exist online, but we also exist in the physical, geographically limited world, so combining an online event with a real-life show, bringing together writers, artists, and musicians from all over the world, and those from a specific place, Oxford, is the perfect way to reflect on, and maybe start to build, the foundation myths for our new societies.” The online show creates possibilities that aren’t possible with a traditional anthology or storybook. Like the first exhibition, Into the Desert (http://eightcuts.com/eight-cuts-gallery/into-the-desert/welcome-to-the-desert/), which featured stories, poetry, photography, art, music and film by 19 writers from around the world, the virtual exhibition will guide readers through the pieces using hyperlinks. “Once inside, people can click on pictures, or words and phrases within a piece, and by choosing where those links take them, I can make people question their presuppositions about the nature not only of fairy tales but of literature,” Holloway explains. “I can also create an experience that’s different every time someone visits. It’ll be like being lost in a forest and trying to find your way out – what could be more perfect for a fairytale experience.” fairy tales Fairy tales are our foundation myths, reflections not just the manifestation of our own Freudian psychosexual neuroses but of the fears and aspirations of our communities. For diasporas everywhere they provide roots that creep back in time and place to a utopian or dystopian ancestral home. As the digital age pulls us increasingly into communities not just geographically dispersed but born in diaspora (and often, ironically, subsequently drawn together physically), fairy tales will inevitably be recycled and refreshed to form the foundation myths of these new societies – ones that have no physical homeland, whose communal roots lie lodged in the internal, not the external, lives of their members. What better time to re-examine the way fairytales relate our individual psyches to our social networks, and ask: Have we reached a tipping point in the evolution of collective cultural consciousness, where we can opt freely in and out of communities, picking up and leaving behind their roots as we go? Are there any universal archetypes left? The hyperlinked, flitting, rootless style of curation of this exhibition invites the audience to reflect on this rootlessness, and whether, when they find themselves lost in today’s dark forest, there is any gingerbread trail to lead them to safety. The show features work by writers Michele Brenton, Peter Brooks, Svetlana Grishina, Marija Fekete-Sullivan, Harriet Goodchild, Cody James, Dan Holloway and J S Watts; and by artists SARM, Katelan Foisy, Shannon Moran, and Sarah Snell-Pym. Full details can be found at http://www.eightcuts.com Contact eightcutsgallery@googlemail.com for more information |
Nihad Mešić River - Radio SOMBOR, Srbija 31.1.2011.g.
|
Da li smo najbolji, to znaju nasi citaoci, ali da smo časopis za kulturu na planeti Zemlji koji se JEDINI čita na visini od 3.883 metra od 26.1.2011.g...TO ZNAMO SADA SVI...gl. i odg. urednik DIOGEN pro kultura magazina iznad Zermatta - Klein Matterhorn, Švicarska...Are we the best knows only our readers, but that we are the magazine for culture which might be red, as the ONLY ONE on the Planet Earth, on the hight of 3.883 metres above sea level since 26.1.2011, knows everybody...Editor in chief of DIOGEN pro culture magazine, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina at Klein Matternorh, Zermatt, Switzerland.
 Brig, Švicarska, 23.1.2011.g. |
Gl. i odg.urednik DIOGEN pro kultura magazina Sabahudin Hadžialić u drustvu sa Zamjenikom gl.i odg.urednika, Samirom Begman, u Cirihu, Švicarska, 29.1.2011.g...
...Editor in chief of DIOGEN pro culture magazine, Mr. Sabahudin Hadzialic together with Deputy editor in chief of DIOGEN pro culture magazine, Mrs. Samira Begman in Zurich on 29.1.2011...  Cirih, Švicarska, 28.1.2011.g. |
17.1.2011.g. Pjesnikinja TATJANA DEBELJAČKI, Zamjenik gl.i odg. urednika DIOGEN pro kultura magazina i autor našeg magazina...Redakcija čestita kolegici
Dnevni list "Oslobođenje", Sarajevo, BiH - 16.12.2010.g.
Zlata Žunić, autorica DIOGEN pro kultura magazina i redovna kolumnistica MaxMinus magazina je pred nas rasula pregršt vlastitih, nadasve inspirativnih, reminiscencija o proznoj poetici unutar nove knjige"Sjećanja na plava brda" (TKD "Šahinpašić, Sarajevo, 2010.g.), književnice Nure Bazdulj Hubijar, također autorice DIOGEN pro kultura magazina
02.12.2010.g. Zorica Šentić, autor DIOGEN pro kultura magazina i naš redovni saradnik
i dalje plijeni svojim iskrenim aktivnostima u akciji "DARUJMO REČ" u Srbiji
MOŽEMO SAMO DODATI...PROBUDI SE BOSNO (i HERCEGOVINO)!
|
JOŠ UVEK JOJ SE DIVIM! U humanitarnoj akciji „Darujmo reč“, Osnovnoj školi „Despot Stefan“ iz Jablanice kod Kruševca, 01. decembra, svečano je uručeno preko ? X ? hiljade knjiga. Ekipa regionalne Radio Televizije Kruševac podelila je oduševljenje - sa učenicima, nastavnicima i drugim gostima, a odnosilo se kako na impozantan broj knjiga, tako i na rukovodioca akcije, Zoricu Sentić, velikog humanistu i odličnu pesnikinju. Nastavno osoblje i grupa učenika čekali su spremni, a spremni su bili i prazni rafovi, čekajući knjige. Kada je kamion stigao i paketi počeli da se unose, bilo je potrebno samo pet (5) minuta da pomenuti rafovi postanu puni. A tek se krenulo sa unošenjem. Na iznenađenje, čak ushićenje svih, knjige su brzo preplavile veliki hodnik Škole, kao i jednu učionicu. Mnoge od njih behu izuzetno vredne. Prvo pitanje, koje sam postavio ovoj divnoj ženi, bilo je: - Gde živite? - Na moje iznenađenje, odgovorila je: -U knjigama,- pokazavši pri tom na nekoliko svojih zbirki pesama, ali i na rafove pune donetih knjiga. Zatim je dodala: I za prekrasnu decu kojima darujem reč. Zamolio sam ovu izuzetnu damu da mi kaže koju reč o toj nameri, o delima koja je čine velikim čovekom, humanistom. Na originalan način, Zorica mi kazuje da u francuskom jeziku postoji jedan izraz, koji ona ne ume da prevede na srpski, a to je kut k’ kut.Zna da ja govorim francuski, moli me da ga prevedem. Zapravo, to se na srpski prevodi kao „Neka košta šta košta“! Dakle, - neka košta šta košta, ja to treba da uradim! To je moj san… Pitam je kakav je osećaj kad vidi tako zadovoljna lica zbog knjiga koje je nabavila.? - Ja sam danas doživela da vidim kako jedno moje pismo njima stoji tamo, na zidu! Oni su mene ovekovečili. To je dar gospodine, ovo, -pokazujući na knjige,- ništa nije. Za ovo sam malo prošetala po raznim gradovima Srbije i prikupljala knjige… Sa zadovoljstvom kažem da najveću zaslugu za ove knjige, koje ovde vidite, ima beogradski restoran „Stenka“, tačnije vlasnici, divan bračni par, Radinka i Milorad Stojković.. Sve knjige su stizale kod njih… Inače, ova akcija se vodi bez ikakvih finansijskih sredstava, jedino je potrebno veliko srce, srce dobrih ljudi. Vidite, ima ih… Kod mene upornost nema rok trajanja… Posmatram Zoricu Sentić, pažljivo je slušam i odjednom, ni sam ne znam zašto, prekidam je pitanjem: - Kakva li je to duša, koja dolazi iz najlepšeg grada na svetu u kome živi, iz Kana, i ovde, u Srbiji, mukotrpno radi, prikupljajući knjige za dečicu po selima? Kao što sam ja impulsivno postavio pitanje, ona ga nije očekivala. Za trenutak, dva, oči su joj zasuzile. Pribrala se i kazala: - Duša… Pa, ništa veća od Vaše… Znate, moja mama htela da budem lepa, moj otac je hteo da budem lepa i pametna, a moja baka je, kad sam bila mala, toga se stalno sećam, kazala: „Molim te, ćerko, budi dobar čovek“! … A rodila sam se u Skoplju, 200 metara od kuće Majke Tereze, pa možda je i to neki znak. … Pored 1955 drugih snova, od kojih se, znam, svi ne mogu ostvariti, imam jedan veliki san, a to je – da sva sela u Srbiji imaju svoju biblioteku. Znate li zašto?Godine 2009-e, od Pedagoškog pokreta Srbije dobila sam nagradu DOBROTVOR GODINE i tada sam saznala za velikog Vasu Pelagića. On je još tada rekao da svako selo treba da ima svoju biblioteku. I, eto, neki prst odozgo je to meni rekao, ja u to verujem, da ja to trebam da uradim… Ustvari, da to uradite Vi, vi zajedno sa mnom. Ja sama ništa ne mogu. Treba samo da postoje dobre duše, dobra, humana i pametna srca. Gledam u ovu lepu, plemenitu ženu, gledam i – divim joj se. Još uvek joj se divim. Još dugo ću. Uvek. Tomislav Simić Kalpački, novinar publicista Kruševac |
         |
10.11.2010.g.- Berislav Blagojević, autor DIOGEN pro kultura magazina predstavljen je u posljednjem broju REPORTER-a, a uz navedeno je dobitnik i nagrade za najbolju kratku priču "Susjedi", 2010.g. 2010
04.11.2010...Nova knjiga Maje Danilovića, autora DIOGEN pro kultura magazina i jednog od dobitnika nagrade DIOGENIS za 2009.g. našeg magazina...Uz informaciju o još jednoj nagradi za našeg autora
 |
 |
02.11.2010.g. Knjiga autora DIOGEN pro kultura magazina, Spasoja Ž.Milovanovića "Senka ljubavi i Pesme poneke" je dobitnik nagrade "POET" za 2010.g.
Očekujemo informaciju ko je dodjeljuje....Ovo je info sa FACEBOOK-a
11.10.2010.g. Autorica DIOGEN pro kultura magazina, književnica Nura Bazdulj Hubijar iz Bosne i Hercegovine, je zajedno sa Salihom Bazduljom i gl. i odg. urednikom DIOGEN pro kultura magazina - Sabahudinom Hadžialićem, bila gošća Gradske biblioteke Travnik a sa ciljem buđenja Andrićevih dana kulture u Travniku, rodnom gradu Ive Andrića, dobitnika Nobelove nagrade za književnost 1961.g...Pogledajte fotke (prvi red fotki je link ka vijestima iz cijele BiH) ali i kompletan filmski zapis...
|
|
|
|
Nova knjiga Sanje R.Petrović, književnice iz Srbije predstavljene u DIOGEN pro kultura magazinu 2009.g. i člana redakcije MaxMinusa, drugi prvoga elektronskog nedjeljnog časopisa za političku satiru, humor, karikaturu i strip na Balkanu - Predstavljanje knjige kratkih priča "Pod tuđom čizmom" na oktobarskom Sajmu knjiga u Beogradu 2010
Prva knjiga poezije Mirjane Marinković, književnice iz Beograda, autorice koja je predstavljena u DIOGEN pro kultura magazinu i redovne saradnice MaxMinus magazina...
Uskoro ćete moći i čitati sa pdf. formata knjige POEZIJE "ISPRIČAŠE ME SLOVA"
WWW stranica o knjizi "Sirenin san", Marije Fekete Sullivan
Na ovom linku DIOGEN pro kultura magazin-o autorici:
http://diogen.weebly.com/marija-fekete-sullivan.html |
Andrej Glišić iz Srbije, književnik predstavljen u DIOGEN pro kultura magazinu, za Teatar Chekori iz Makedonije
Na ovom linku DIOGEN pro kultura magazin o autoru: http://www.diogenis.0fees.net/autori.authors.andrej.glisic_files/autori.authors.andrej.glisic.htm |
Alan Pejković dobitnik nagrade "Slovo Gorčina" 2010
Naš autor Alan Pejković je jedan od ovogodišnjih laureata nagrade "Slovo Gorčina" 2010. Iskrene čestitke kolegi uz nadu da ovo može i mora biti podsticaj za daljnje aktivnosti kako na području kulturnog izražaja, tako i na prostoru daljnjeg sopstvenog književnog razvoja.
Više o nagradi na: http://www.vijesti.ba/kultura/20802-Kulturna-manifestacija-Slovo-Gorcina-Maka-Dizdara.html Alan Pejković: http://www.diogenis.0fees.net/autori.authorsiAlanPejkovic_files/autori.authorsiAlanPejkovic.htm http://slovogorcina.ba/pjesnici/alanpejkovic.html |
Siniša Stojanović Sinister
Jedan od naših autora, Siniša Stojanović Sinister, pored briljantne avangardne poetike, bavi se i avangardnim rock'n'roll-om. Cestitke na objavi prvog singla grupe "Dž!Dž!" iz Beograda, Srbija. Ovo je najava i albuma do kraja oktobra 2010.g. Poslusajte pjesmu. Naš osvrt jer-vrijedi! Zbog budućnosti! Kako tekstualno tako i u tonalitetu. Odlicno koristenje violina uz zestoki rock. Avangardno poetični, zar ne!
Pjesma "James Brit" se može poslušati na linku ovdje: http://www.popboks.com/scena/dzhdzh/ Siniša Stojanović Sinister: http://www.diogenis.0fees.net/autori.authorsiSinisaStojanovicSinister_files/autori.authorsiSinisaStojanovicSinister.htm |
Pjesme gl.i odg urednika DIOGEN pro kultura magazina objavljene u Engleskoj, USA, Španiji, Iraku, Italiji i Francuskoj
 |
 |
|
|
   |
  |
Copyright © 2010/2011 DIOGEN pro cultura magazine Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić . Design LOGO - Stevo Basara. All Rights Reserved.
Contact E-mail: sabihadzi@gmail.com; WWW: http://sabihadzi.weebly.com/
Adresa magazina/Address of the magazine: Sabahudin Hadžialić, Grbavička 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Contact E-mail: sabihadzi@gmail.com; WWW: http://sabihadzi.weebly.com/
Adresa magazina/Address of the magazine: Sabahudin Hadžialić, Grbavička 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
