Sarajevo, Bosnia and Herzegovina, Europe                          MI OBJEDINJUJEMO RAZLIČITOSTI...WE ARE UNIFYING DIVERSITIES

---

JASMIN HASANOVIĆ

Rođen 1989. godine u Foči, BiH.
Student Fakulteta Političkih Nauka u Sarajevu.
Učestvovao i pobjeđivao na brojim literarnim takmičenjima u BiH, regionu i inostranstvu.
Dobitnik najvećeg  priznanja općine Goražde - Zlatna plaketa,  2009.g.
AUTORSKA RIJEČ: Inače, tema tekstova poezije su: unutrašnje emocije (pretežno patnja, agonija, bol, ponekad ljubav), filozofija, legende, (Slavenska i Bosanska) historija...
Pjesnik koji za sebe kaže da pokušava uhvatiti valove vremena i s njima jedriti...

---

Tvoji su koraci/ moji putevi...Prosvijetljenost pojedinih odsjaja vječnog lutalice itekako se pokazuje ali i prikazuje u stihovima Jasmina Hasanovića. Upravo njegovo ovaploćenje života je u suprotnosti sa iskustvenim izražajem njegovih godina starosti. Teško je shvatiti da, u godinama života kada „bijelo“ mora dominirati toliko „sivih“, ali i „crnih“ refleksija imamo na pladnju njegovih nakana. S druge strane, kada ponovo podignemo pogled sa papira na kojem su otisnute njegove pjesme i, vidimo stvarnost surovu do bola, ništa drugo ne možemo ni očekivati do upotpunjenost u nečemu što napisah još davno „vrijeme ne prolazi jer ne postoji, ljudi prolaze....jer su postojali“. Surovo, ali, ipak, postojali. Utjeha je što će, ipak, negdje „na kraju, u zatišju“, ostati pjesme. Jasminove. Da upozoravaju. I mole. Životu, nadasve, stremeći....Jer...Stojimo u krugu/Gdje tmina kroji dan.

Riječ urednika

Your steps are / my roads ...Enlightenment of some reflections of the eternal wandering certainly shows and displays in the lyrics of Jasmin Hasanovic. Just the epitome of his life is in contradiction with empirical expression of his age. It is difficult to understand that, in years of life when “white” must dominate so much “gray”, and “black” reflections we have on a platter of his intentions. On the other hand, when we once again raise our view from the paper on which were printed his poems and see the harsh reality that it hurts, nothing else we can not expect than completeness in what I have written long ago "time does not pass because it does not exist, people pass...because they existed". Harsh, but, nevertheless, exist. Consolation is that it will, though, somewhere "in the end, in the lull," the poems remain. Jasmin’s. To warns. Ask and/or to beg. To life, above all, aspiring... Because...We are in the range / where darkness administers the day.

Editor’s word

POMRČINA

U samoći
Uronjen u tišinu
Ispijam Smrt
Polako dok gledam
Ples noćnih sjena
Oko mog' smorenog trupla

Uronjen u tišinu
Nesnosnog bola
Čekam prasak...

Čudna prikazanja
Vežu me u vrtloge
I zablude uma
Izbezumnjen koračam
Dok sve gubi se u magli
I opet izranja
Iz ničega.
Oko mene sve se ruši
Dok se odvajam
Od svoje kore...

Rastgan u bunilu
I ludilu noći
Ispijena Smrt
Čeka me ko svoju
Najdražu kob
Obliječe me hladnoća
I steže bol

Jedina vrelina
Krv je moga sna…


PORTRET JEDNE NOĆI

Evo, već spustila se
Obletila je vrijeme
Bez mjesečevog sjaja
A na dlanovima stoje još
Ožiljci bola

Ugasle su vatre, samo tinjajući žar
Podsjeća na dan...

Prosula se tmina
Sva polja i svo gorje
Obukla u crno

Po poljima se mrtvim šetam
Gdje nekad gorjela je vrelina
Sablasne se sjenke vuku
Prate moj hod, guše me tišinom

Pokoji šuštaj uvelog lišća
Trzne me...
I pogledam povijene grane
Lišće plače, 'lama se,
Zgaženo da bude
Hodom paćenika

Sve je samo zgarište;
Tragovi nestali u vjetrovima
Prohujalih ljeta
Ostala samo uspomena
Na jednu pjesmu i jedan glas
Nekad što odzvanjaše s vjetrovima
I portret jedne noći
Da podsjeća na rane
Čekajući praskozorje

A usnulu zoru niko ne budi....

 
...K VJEČNOSTI

Oči sklopljene su
Ne vidim, niti ću
Nikad više...

Odlazim daleko
Predaleko...

Prati me kroz ova polja
Što nikad više vidjet nećeš
Gdje samo volja
Pobijediti shvaćanje može

Ovdje vatra vječno bukti
Što nit' se gasi, nit' se pali
Ovdje svijetlo vječno svjetli

Sad sinovi smo vremena
Stojimo u tom krugu
Gdje tmina kroji dan



 AKVAREL SIVIH BOJA

U ovoj dolini smrti
Gdje samo mjesec sja
Pohodim do beskraja
Pohodim vječno
Tražeći ono što nikad
Ne imadoh
Ja samo gubim vrijeme
Koje nikad ni imao nisam
Samo sanjam
Budan u noćima
Vječnosti
Kroz ovu maglu
I snijeg
Ja već sam išao
Po ko zna koji put
Ali svaki put
Drukčiji
Osjećaj je tuge
Dublja je patnja
Crnji je život
Smrt
Sve je draža
I nedostižna

Jer ja sam mrtav
Ovdje
U tvom akvarelu
Sivih boja


 U ZAGRLJAJU MORANE

Neka moj jad vječan bude,
kad ne znadoh biti zgasla zvijezda na utonulom nebu...

Vežite mi okove, tiho
Da ne probudite noć

Ja u nju ne moram gledati
Crnilo mojih očiju
Dovoljno je da znam
Da uvijek me prati
Dok ja samo bijah tren
Jedna zvijezda u beskraju
Koja mrtva još sja
Sa ranama što krvare
Vječno


ZID

Nočas nemam s kim
Da podjelim ovaj zid
I pogledima satkam uže
Da privučem crno nebo
K svojim dlanovima
Od sašusenog sjećanja
Što se umivam s njim
Pijući tu gorčinu
Moga jučer...

Da ga satarem
Svojim dželatom
Kojim ronim se,
Komadam i parčam
Nestajem u vihorju
Kazaljki
I pomutnje

Da ga satarem
I vidim pore svjetlosti
I opet vratim vid
Barem nakratko
Jer nočas nemam s kim
Da podjelim ovaj zid...


TIŠINA I

Grize me tvoje ništa
Dok gledam kako se vuče
Po kamenitim uvalama
Od mojih riječi
Dopirući do snova
Nijemo i gluho
Sija praznilom
Tvojih strahova
Satkanih od iluzije
Obvija me hladnoćom

Obećah biti sjena
Tvojih koraka
Tiha vatra u ledu
Polovina nas

Postajem bjelilo
Svoga crnila
Bjelina
Čekajući obećano sunce
Dok zaleđene mi ruke
Cvile ka crnome nebu
Od oblaka i oluja

Čekaju
Kroz prste riječi
Progutanih u tišini
I vremenu kad oni
Čekase radi mene
Što sada ja čekam
Radi njih...

Tvoji su koraci
Moji putevi

---

---

Copyright © 2010 DIOGEN pro cultura magazine Design: Sabi / Autors & Sabahudin Hadžialić . Design LOGO - Stevo Basara. All Rights Reserved.
Contact E-mail: sabihadzi@gmail.com; WWW: http://sabihadzi.weebly.com/
Adresa magazina/Address of the magazine: Sabahudin Hadžialić, Grbavička 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina